Uz životni vijek panela od 30 do 40 godina, ulaganjem u instalaciju solarnog sistema možete biti potpuno nezavisni od kretanja cijene struje na globalnom tržištu.
Sa kalendarskim dolaskom proljeća i uz sve veću zabrinutost zbog svjetske energetske krize, poraslo je i interesovanje za korišćenjem energije iz solarnih panela.
Istražili smo na koji tip krovnog pokrivača se solarni paneli mogu ugraditi, koji sistem da odaberete i naravno koliko će ta investicija da košta.
Sagovornici na ove teme bila je kompanija Sigma International, koja dizajnira i prodaje sisteme solarnih panela za velike i male projekte.
Najefikasnija orijentacija panela i nagib krova
“Generalno, solarni paneli mogu biti postavljeni na bilo koju vrstu krovnog pokrivača. Međutim, mora se imati u vidu statika krova i opterećenje krovnog pokrivača usljed vjetra i snijega”, napominju iz kompanije Sigma.
Solarni paneli mogu biti postavljani na kose, ali i na ravne krovove. Ipak nemojte ih postavljati na salonitne ploče i leksan krovove, kao ni na nadstrešnice koje nemaju dobru statiku.
Idealno bi bilo kada bi ugao nagiba krova bio između 20 i 40 stepeni a krov orjentisan prema jugu ili ka istok-zapad.
Takođe, orijentacija kuće i krova, kao i ugao krova, bitno utiču na to koliko sunca solarni paneli mogu da prime i pretvore u električnu energiju.
“Krovovi su svakako najpogodnija mjesta za proizvodnju solarne energije, a najbolje je da je kuća, tj. krov orijentisan prema jugu, eventualno istok-zapad”, navode sagovornici portala Gradnja.rs.
Idealno bi bilo kada bi ugao nagiba krova bio između 20 i 40 stepeni.
Sistem s baterijama pogodan samo za manje potrošače
Ukoliko kuća nije povezana na elektro mrežu, od invertera koji pretvara jednosmjernu struju (12 v), zavisi kakva je električna energija koja se skladišti u baterijama/akumulatorima, to jest koje će sve kućne aparate moći napajati solarni paneli.
Važan je kapacitet baterija u koje se energija skladišti. Transformator/inverter ima maksimalnu snagu izraženu u vatima (W). Najslabiji na tržištu su od 300 W, a neki idu i do nekoliko hiljada vati.
Baterije, koje su neophodne kod sistema koji nisu vezani na mrežu, mogu biti kapaciteta od 10 do nekoliko hiljada Ah (amper sati). Na standardne sisteme s baterijama mogu da se spoje svi manji potrošači poput rasvjete, frižidera, televizora, radija, laptopa i sl.
“Na takve sisteme, osim u izuzetno skupim i jakim varijantama, gotovo je nemoguće spajati klima uređaje, rerne, fen za kosu, radne mašine i slične velike potrošače”, napominju iz kompanije Sigma International.
Uzevši kao primjer kuću od 100 m2, zanimalo je nas je i koji sistem panela naši sagovornici preporučuju kao najekonomičniji za stambene prostore.
Kao jednu opciju, iz Sigme navode fotonaponske (PV) solarne panele, koji se koriste za proizvodnju električne energije, iliti struje, od sunčeve energije. Veličina PV sistema zavisi od vrste i snage potrošača u kući.
Drugi sistem jesu solarni kolektori, koji koriste sunčevu energiju za dobijanje toplotne energije kojom zagrevate sanitarnu vodu ili grijete kuću.
„Najekonomičnija je kombinacija PV sistema za proizvodnju struje i solarnih kolektora za proizvodnju tople vode“, zaključuju u Sigma Internatonal.
Hibridni inverter za neprekidan rad
Imajući u vidu neočekivane nestanke struje, svakako je potrebno znati i šta treba instalirati kao dodatak da sistem radi i kada ne postoji električna energija iz mreže.
Sistem spojen na mrežu, On-Grid sistem, ne može da radi ako nestane struja na mreži, zato što je inverteru neophodna električna energija da inicira rad invertera.
Da bi sistem mogao da radi i prilikom nestanka struje, potrebno je da inverter bude hibridni i da ima sastav za skladištenje električne energije, a to su baterije tj. akumulatori.
„Njihova cijena posljednjih godina pada i takvi sistemi su sve jeftiniji“, dodaju naši sagovornici.
Koliko to sve košta
Za kuće koje ne mogu da budu spojene na mrežu, akumulacija je jedini način da imaju električnu energiju.
„Baterije koje postoje i danas se koriste su litium-ion i gel baterije, odnosno deep cycle akumulatori koji imaju veći broj ciklusa (punjenja i pražnjenja) od standardnih akumulatora iz auta. Na taj način je osigurano da baterije duže traju“, navode sagovornici.
U Srbiji su kućne solarne elektrane regulisane tako da ne mogu da proizvode mnogo više energije nego što potroše, te u normalnom radu kuća troši energiju koju proizvede, a višak se daje u mrežu “na čuvanje” (za vrijeme sunčanih dana, na primjer).
Kuća iz mreže povlači struju kad ne proizvodi dovoljno svoju energiju, odnosno po noći ili kada je oblačno, pri čemu prvo iz mreže troši “sačuvanu“ struju, a zatim struju čija potrošnja će biti obračunata u tom obračunskom periodu.
Ako govorimo o kući koja ima potrebu za solarnom elektranom od 6 kW On-Grid, takva investicija košta 6.000 eura.
Kada je broj panela za kuću od 100 m2 u pitanju, to najviše zavisi od potrošnje struje u kW, odnosno od količine i vrste potrošača u kući, a ne od veličine kuće, kažu iz Sigme.
Prosječna kuća od 100 m2 najčešće treba imati elektranu od 4 do 6 kW. Takođe potrebno je instalirati dvosmjerno brojilo i inverter/pretvarač i baterije, ako se energija čuva u baterijama.
Svakako bitan segment u priči solarnim panelima jesu i finansije, te ako govorimo o kući koja ima potrebu za solarnom elektranom od 6 kW On-grid, iz Sigma International kažu da takva investicija košta 6.000 eura, a period povrata je 7 godina, piše Gradnja.rs.
Mogućnost proširivanja sistema
Kao najjednostavniji način za uštedu pri instaliranju solarnih sistema jeste konkurisanje za subvencije, gdje država kompenzuje od 30 do 50% investicije.
Takođe, uvjek postoji mogućnost započeti sa nekim manjim sistemom, pa u zavisnosti od mogućnosti dalje ga proširivati.
Kada je u pitanju životni vijek panela, on traje od 30 do 40 godina, iako se očekuje da paneli novije generacije potraju i duže zbog boljeg kvaliteta.
Garancija solarnih sistema je oko 25 godina, ali to ne znači da oni prestaju da rade, već je sistem tada i dalje u funkciji, samo rade smanjenim kapacitetom, sa oko 80–85% snage.
Jedino instalacijom solarnog sistema kupac postaje potpuno nezavisan od kretanja cijene struje na globalnim tržištima.
Projekat Solari EPCG
Elektroprivreda Crne Gore realizuje projekat Solari 3.000+ i Solari 500+. Projekat podrazumijeva da EPCG građanima i privrednicima nudi instaliranje solarnih panela na krovima za proizvodnu energije za sopstvenu potrošnju, a oni su u obavezi da tu investiciju otplaćuju u roku od šest do deset godina. Mjesečna rata, kako su ranije saopštili iz EPCG, biće na nivou računa koji su ovi potrošači plaćali svakog mjeseca. Kada se otpala završi elektrčna energija će biti besplatna.
