Dogovor austrijskog OMV-a i njemačkog Unipera o isporuci gasa iz projekta Neptun Deep, koji se nalazi u rumunskoj ekonomskoj zoni Crnog mora, istakao je sve veći značaj Rumunije na evropskom gasnom tržištu. Petogodišnji ugovor, kojim se obezbjeđuje 15 teravat-sati prirodnog gasa, označava važan trenutak s obzirom na prekid snabdijevanja gasom iz Rusije preko Ukrajine i smanjenje uvoza energije iz Rusije zbog rata u Ukrajini.
Sporazum, koji čini oko 1,5% njemačkog uvoza gasa za 2024. godinu, prvi je ugovor povezan s dugo očekivanim projektom bušenja u dubokim vodama Crnog mora. Projekat Neptun Deep, smješten na dubinama od 100 do 1.700 metara, sadrži procijenjene rezerve od 100 milijardi kubnih metara gasa, što ga svrstava među najveće rezerve prirodnog gasa u Evropskoj uniji. Proizvodnja iz ovog projekta planirana je za početak 2027. godine.
Kada postane operativan, Neptun Deep će pozicionirati Rumuniju kao vodećeg proizvođača gasa u EU, omogućavajući joj da prvi put postane neto izvoznik ovog energenta. Rumunske rezerve na moru, procijenjene na 200 milijardi kubnih metara, mogle bi znatno doprinijeti diversifikaciji energetskog snabdijevanja u regionu. George Scutaru iz New Strategy Centra procjenjuje da će godišnja proizvodnja iz ovog polja iznositi između sedam i osam milijardi kubnih metara, uz potencijalne prihode koji premašuju 25 milijardi dolara – što je ekvivalent trenutnom trogodišnjem vojnom budžetu Rumunije.
Rumunija već sada zadovoljava približno 80% svojih potreba za gasom iz domaće proizvodnje. Dodavanjem kapaciteta iz Neptun Deepa i polja Ana, očekuje se da će Rumunija moći potpuno pokriti godišnju potrošnju od 12 milijardi kubnih metara, dok će višak moći izvoziti u susjedne zemlje, smanjujući njihovu zavisnost od ruskog gasa. Rumunija je već poduzela korake kako bi Moldaviji obezbijedila alternativne izvore gasa, a gas sa Crnog mora mogao bi smanjiti regionalnu zavisnost od gasovoda TurkStream, koji snabdijeva istočnoevropske zemlje ruskim gasom. Na primjer, Moldavija troši 2,9 milijardi kubnih metara godišnje, Bugarska 3, a Srbija 2,4 milijarde kubnih metara.
Ipak, projekat nosi i određene rizike. Rusija bi mogla pokušati osujetiti ove planove koristeći hibridne taktike, kakve su viđene u Crnom moru nakon aneksije Krima 2014. godine, čime se ruska ekonomska zona približila rumunskoj. Kako ističe Arnold C. Dupuy, postoji nejasnoća oko toga da li bi ova offshore postrojenja bila pokrivena NATO zaštitom prema članu 5 ili 6, što otvara mogućnost za rusko miješanje. Ovo pitanje bezbjednosti predstavlja ključni izazov za Rumuniju dok razvija svoje ambiciozne energetske planove.